Terra Fameja

// Tamo gdje je Božo čuvao priče

// O projektu

U selu Kranjci, nedaleko od Labina, stoji mala crkva sv. Flora – tiha, jednostavna, ali duboko ukorijenjena u život ovoga kraja. Okružena nekadašnjim poljima i stazama kojima su ljudi prolazili iz dana u dan, bila je mjesto susreta, vjere i zajedništva.

Upravo uz tu crkvu i u pričama koje su se ovdje prenosile generacijama, živio je i rad Bože Glavičića. Kao pripovjedač i sakupljač usmene predaje, godinama je bilježio i prenosio beside, običaje i sjećanja Labinštine, čuvajući ono što se ne može zapisati samo riječima – duh mjesta i ljudi.

Projekt Terra Fameja nastavlja taj put. Kroz susrete, radionice i zajedničke aktivnosti okuplja djecu i mještane kako bi se priče ponovno čule, razumjele i nastavile živjeti. Uređenjem staze do crkve sv. Flora i oživljavanjem prostora, tradicija se ne promatra kao prošlost, već kao nešto što i danas povezuje generacije. Jer ono što se pamti i dijeli – ostaje.

Božo Glavičić bio je pripovjedač, sakupljač usmene predaje i čuvar tradicije Labinštine. Cijeli svoj život posvetio je očuvanju onoga što se najlakše izgubi – riječi, običaja i sjećanja ljudi ovoga kraja.

Godinama je strpljivo prikupljao priče, poslovice, pjesme i kazivanja, bilježeći život kakav se nekad živio u selima Labinštine. Njegov rad nije bio samo zapisivanje prošlosti, nego i njezino prenošenje – kroz susrete, razgovore i pripovijedanje, često na labinjonskoj cakavici, jeziku koji je smatrao jednako važnim kao i same priče.

Posebno mjesto u njegovu djelovanju imala je crkva sv. Flora u Kranjicima. Nakon dugog razdoblja bez okupljanja, upravo je on pokrenuo ponovno održavanje misa, vraćajući tom prostoru njegovu izvornu ulogu mjesta susreta i zajedništva. Božo Glavičić nije bio samo zapisivač prošlosti, nego i njezin aktivni čuvar. Svojim radom povezivao je generacije i podsjećao koliko je važno razumjeti vlastite korijene. Njegova knjiga „Terra Fameja“ ostaje trajni zapis tog nasljeđa. Danas se njegov rad nastavlja kroz projekt Terra Fameja, koji prenosi njegove priče novim generacijama i čuva glas Labinštine za budućnost.

Posebno mjesto u njegovu djelovanju imala je crkva sv. Flora kraj Kranjci. Nakon dugog razdoblja bez okupljanja, upravo je on pokrenuo ponovno održavanje misa, vraćajući tom prostoru njegovu izvornu ulogu mjesta susreta i zajedništva. Božo Glavičić nije bio samo zapisivač prošlosti, nego i njezin aktivni čuvar. Svojim radom povezivao je generacije i podsjećao koliko je važno razumjeti vlastite korijene.

Brinuo se o crkvici, tri puta godišnje organizirao mise (za Svetoga Florijana, Svetoga Roka, i Svetoga Flora) i prigodna druženja. Svaki dan šetao je do crkvice, od djetinjstva je u njoj rado molio.

Rođen

1949.

u Kranjcima pokraj Labina

Njegovi vršnjaci sjećaju se kako bi nakon igara bez granica u kampanji svi otišli, ali Božo je ostao. Čuli su ga kako naglas moli Zdravo Marijo. Nakon mise njegova mlađa kćerka Ivanka poklonila mi je list za uspomenu. Lijepa Božina slika s mislima sv. Augustina: “Kada biste poznavali neizmjerni misterij Neba gdje sada živim, ova obzorja bez granice, ovo svjetlo koje svuda dopire i sve prožima, ne biste plakali ako me volite.

Obuzet sam već susretom Boga, u Njegovoj beskonačnoj ljepoti. Stvari od nekoć tako su neznatne u usporedbi s tim. Ostala mi je od vas ljubav, širina nježnosti koju vi ne možete ni zamisliti.